Psihoanaliza je psihološka teorija i terapijska metoda koja se fokusira na istraživanje nesvjesnih procesa koji oblikuju ljudsko ponašanje, osjećaje i misli. Razvijena krajem 19. i početkom 20. stoljeća od strane Sigmunda Freuda, ona je duboko promijenila način na koji shvaćamo ljudsku psihu.
Prema ovom pristupu, mnogo toga što činimo i osjećamo proizlazi iz nesvjesnih motiva, potisnutih želja i konflikata iz ranog djetinjstva. Iako su se s vremenom razvile različite škole i smjerovi unutar psihoanalize, njena osnovna ideja o složenosti unutarnjeg života i dalje snažno utječe na psihologiju, umjetnost, književnost i kulturu općenito.
Osnovne ideje psihoanalize
Psihoanaliza, odnosno njen središnji koncept jest postojanje nesvjesnog uma, dijela psihičkog života koji nije dostupan izravnom iskustvu, ali snažno utječe na ponašanje i emocionalne reakcije. Freud je ljudsku psihu podijelio na tri strukture:
Id (nagonske potrebe)
Ego (realističko ja)
Superego (unutarnji moralni glas)
Nesvjesni konflikti između ovih struktura često uzrokuju unutarnju napetost, što može rezultirati simptomima poput anksioznosti, depresije ili neuroza.
Psihoanaliza vjeruje da potisnute misli i osjećaji iz prošlosti, osobito iz ranog djetinjstva, oblikuju naše odrasle obrasce ponašanja. Kroz terapijski proces nastoji se otkriti te skrivene sadržaje i integrirati ih u svjesni život pojedinca.
Proces psihoanalitičke terapije
Psihoanalitička terapija odvija se kroz redovite sesije, najčešće nekoliko puta tjedno, tijekom kojih klijent slobodno govori sve što mu padne na pamet – tzv. slobodne asocijacije. Terapeut, educirani psihoanalitičar, sluša i interpretira sadržaj klijentova govora, posebno obraćajući pažnju na ponavljajuće teme, obrambene mehanizme i nesvjesne konflikte.
Psihoanaliza je vrsta liječenja koja se temelji na teoriji da je naša sadašnjost oblikovana našom prošlošću. Nepriznato značenje osobnih iskustava može utjecati na naše raspoloženje i ponašanje te pridonijeti problemima s odnosima, poslom i samopoštovanjem.
Veliku važnost u terapiji imaju snovi, za koje Freud smatra da su kraljevski put do nesvjesnog. Analiza snova pomaže otkriti skrivene želje i emocije. Proces često uključuje i rad na transferu – emocionalnim reakcijama koje klijent razvija prema terapeutu, a koje odražavaju njegove odnose iz prošlosti. Cilj psihoanalize nije samo ublažiti simptome, već dubinski promijeniti unutarnje obrasce koji su uzrokovali psihološke poteškoće.
Utjecaj na razne druge terapije
Psihoanaliza je imala ogroman utjecaj na različite discipline – od psihoterapije i psihijatrije do umjetnosti, književnosti i filozofije. Freudove ideje o nesvjesnom, seksualnosti, snovima i strukturi osobnosti proširile su se izvan granica klinike i postale dijelom popularne kulture. Ipak, psihoanaliza nije ostala bez kritika. Neki je zamjeraju zbog nedostatka empirijskih dokaza i znanstvene provjerljivosti, dok je drugi smatraju previše fokusiranom na seksualnost i djetinjstvo.
Sigmund Freud i psihoanaliza
U modernoj psihoterapiji razvijeni su različiti oblici psihodinamske terapije koji se temelje na psihoanalitičkim principima, ali su kraći i više usmjereni na rješavanje konkretnih problema.
